PSIHOLOG DANIJELA OSTOJIĆ O UTICAJU DRUŠTVENIH MREŽA: Edukacija i usmjeravanje su ključ za izgradnju zdravog i funkcionalnog identiteta mladih ljudi!

Opšte je poznato da mladi ljudi najviše koriste internet i društvene mreže. Nova tehnologija zauvijek je promijenila način komunikacije i najviše uticala, i utiče na djecu i mlade. Trend savremenog čovjeka je i obavezno prisustvo na društvenim mrežama, kako bi bio u neprekidnom druženju sa drugima, a tako i zadovoljio svoje socijalne potrebe. Kako i u kojoj mjeri su društvene mreže uticale na naše živote? Zašto se krijemo iza virtuelnih identiteta? Kako koristiti društvene mreže? Koje su prednosti i nedostaci društvenih mreža i mogući rizici koji se mogu javiti? Odgovore na ova, i mnoga druga pitanja, dobili smo u razgovoru sa psihologom Danijelom Ostojić.

Danijela Ostojić diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci, odsjek psihologija 2007 godine, nakon čega nastavlja postdiplomsku edukciju iz KBT-REBT terapije u Beogradu, na Institutu Albert Eliss iz NY. Nakon završenih studija psihologije, počinje da radi u zdravstvu, kao klinički psiholog, u Centru za mentalno zdravlje. Tokom karijere duže od 10 godina, učestvuje u raznim  edukacijama, kako kod nas, tako i u Evropi, na temu mentalnog zdravlja. Danas se intezivno bavi psihoterapijom odraslih, adolescenata i djece. Takođe, godinama unazad radi kao sudski vještak u krivičnom procesu.

U prirodi čovjeka je da pripada nekoj zajednici. Ali, kada se pojedinac u životu nađe u neugodnoj situaciji, odlučuje da pobjegne od stvarnosti samo jednim klikom. Kako i u kojoj mjeri je internet promijenio našu svakodnevicu i odnose sa drugima? Zašto mladi ljudi sve više vremena provode na društvenim mrežama, a ne u zajednici, druženju ili angažmanu?

Pojava interneta je donijela svakako pozitivan aspekt u razvoju čovječanstva iz više razloga. Brže možemo da stignemo do informacija, edukacija je podignita na viši nivo, imamo „svijet na dlanu“, i u zavisnosti od ličnih afiniteta, svaki čovjek može internet da iskoristi u funkciji sopstvenog napretka. Međutim, ova priča ima i drugu stranu medalje, kao i sve u životu. Moramo naučiti kako da koristimo internet! To je naročito važno kada se govori o dječijem i adolescentnom uzrastu. Pojavom društvenih mreža postalo je vrlo jasno koliko je značajna edukacija o načinu korištenja istih, zbog raznih negativnih posljedica koje su često u korelaciji sa vremenom prevedenim na društvenim mrežama.

Internet čovjeku nudi bezbroj mogućnosti; da pronađe nekog sličnog sebi, biranje okruženja u kojem će biti, ili stvaranje sopstvenog okruženja u kojem će se osjećati sigurno. Pojedinac na društvenim mrežama ima priliku da bude bilo ko, sakrivajući se iza virtuelnog identiteta, predstavljajući se u boljem svjetlu nego u stvarnom životu. Da li mladi gube svijest o granici između stvarnog i virtuelnog života?

Nekako sam stava da, onako kako se ponašamo u virtuelnom svijetu, tako se ponašamo i u stvarnosti, samo što nam virtuelni svijet daje neku vrstu „maske“ iza koje se skrivamo. Što se tiče mladih u ovom kontekstu, ključan faktor, naravno, ima porodica koja mora imati osnovnu ulogu u načinima vaspitanja i postavljanja granica u odnosu na djecu i adolescente. U praktičnom smislu, prvenstveno mislim na edukciju roditelja u vezi čitavog internet svijeta, zatim, njihov uvid šta to djeca rade na internetu i zajednički dogovor koliko vremena djeca mogu dnevno da provode na  društvenim mrežama, igranju igrice ili google pretragama. To je veoma važno! Na tome se radi. Ne rađamo se sa sposobnostima „ kako ovo uraditi“, niti se iste podrazumijevaju. Zato je važna edukacija.

Mladi ljudi su u prošlosti tražili svoj identitet kroz knjige koge čitaju, muziku koju slušaju ili način odjevanja. Danas svoj identitet nalaze na društvenim mrežama i kreiraju ga onako kako oni žele. Kako, u moru sadržaja koje nam društvene mreže nude, pronaći ono što je vrijedno?

Stvaranje i izgradnja identiteta je normalan razvojni proces koji bi negdje trebao da se završi pred kraj adolescencije ( 18 godina), mada, neki ljudi nikada ne završe ovu fazu. Istina je da se u prošlosti, mislim na vrijeme bez ekspanzije interneta i društvenih mreža, taj identitet gradio kroz porodičnu strukturu, vršnjačku grupu i društvo u cjelini. Sada je sve to isto, sa dodatkom društvenih mreža. Izgradnja zdravog i funkcionalnog identiteta se može izgraditi i kroz virtuelni svijet, uz jedan dobar filter kroz koji biramo sadržaje koje gledamo, ljude koje slušamo i kakvu interkaciju imamo na društvenim mrežama. Ali kako će dijete/adolecent to uraditi sam, ako nema dobru navigaciju kroz roditeljsku strukturu. Tu je ključ!

Društvene mreže direktno i indirektno formiraju naše stavove i nameću nam svoj ideal ljepote kao jedini ispravan. Kako razbiti iluziju o tome da moramo biti savršeni i da se prestanemo upoređivati sa drugima?

Dobro ste rekli, iluziju! Često mladi stvaraju tu iluziju jer proces razvoja ličnosti nije završen. To rade i odrasli. Sada zamislite koliko je adolescentima teško. Samo kroz edukaciju, komunikaciju, naročito onu unutar porodice, možemo učestvovati u razbijanju iluzije, jer je funkcionalna porodica nepogrešiv navigator u kom pravcu će krenuti taj adolescent.

Da li smatrate da ljudi mogu da imaju određene psihičke posljedice zbog pretjeranog korištenja društvenih mreža i koje su to posljedice?

U kliničkoj praksi svakodnevno se susrećemo sa posljedicama prekomjernog, nepravilnog i, da kažem, patološkog korištenja društvenih mreža. Posljedice idu od najranijeg uzrasta, pa do kasne adolescencije. U ranom uzrastu najčešće srećemo pad u kognitivnim sposobnostima, agresivno ponašanje, pad koncentracije i pažnje, asocijalnost, dok kod adolescenata imamo pojavu depresivnosti i anksioznosti.

Društvene mreže imaju svoje prednosti i mane. Pretjerano otkrivanje sebe, gubitak privatnosti, manipulacija privatnih podataka u marketinške svrhe, neki su od nedostataka društvenih mreža. Jesu li, po Vašem mišljenju, društvene mreže doprinijele razvoju društva ili su ga unazadile?

Imam lični stav da su društvene mreže OK, ukoliko se koriste pravilno, pa kao i sve u životu. Vi možete uzeti veću dozu lijeka, koji više  nije lijek nego otrov. Mislim da je najvažnije da naučimo posmatrati svijet društevnih mreža kao i pravi realni svijet. Ukoliko ne bismo bacili papir na ulicu, zašto bismo ostavili nekome vulgaran komentar?

Jedan od najvećih rizika korištenja društvenih mreža je elektronsko nasilje koje je sveprisutno među mladima. Kako reagovati kada nam se desi takav oblik nasilja? Kako se zaštititi i od koga tražiti pomoć?

Elektronsko nasilje je relativno nov fenomen, koji zaokuplja sve veću pažnju javnosti, a odnosi se na zlostavljanje putem elektronskih medija. Pomenuti fenomen definisan je kao zlonamjerna i često ponovljena upotreba informaciono-komunikacijskih tehnologija od strane pojedinca ili grupe kako bi prijetili, uznemirili, povrijedili, ponizili ili nanijeli štetu drugoj osobi koja se ne može lako odbraniti (Cetin, Yaman i Peker, 2011). Ukratko, to bi se tako moglo nazvati, ali tema je široka i mišljenja sam da zauzima posebno mjestu u stručnim krugovima, kako bi se uradila adekvatna prevencija u tom smislu. Dakle, kao i drugi oblici, da kažem, stvarnog nasilja, i ovo elekstronsko ima iste posljedice na mentalno zdravlje u vidu post-traumatskih reakcija, depresije ili drugih neurotskih stanja.

Elektronsko nasilje može uzrokovati veoma ozbiljne probleme. Koje su najčešće posljedice koje se javljaju kod žrtava kada dožive ovaj oblik nasilja?

Negdje sam ih pokušala svesti u prethodnom odgovoru, ali dodala bih, u kasnijem uzrastu, i razvijanje bolesti ovisnosti, poput narkomanije i alkoholizma, što bi kasnije dovelo i do delinkventnog ponašanja.

Posebnost i različitost je ono što danas, više nego ikad, treba njegovati i poštovati. Koji je Vaš savjet mladim ljudima?

Ne postoji instant savjet, iako ga svi očekuju. Ja bih savjetovala da primjenjuju sve ono što sam do sada rekla, da stvaraju svoju individulanost, u skladu sa sopstvenim vrijednostima, koje će izgraditi kroz zdravo okruženja, i da razumiju da prezentacija na društvenim mrežama često nije stvarna, kao i ona u životu, ali o tome će naučiti kroz životno iskustvo.

FOTO: privatna arhiva, Pinterest

Ostavite komentar..