Završni panel: Žene u književnosti, žensko oružje je jezik

Završni panel održan u MSURS u okviru Ženske sobe donio je raspravu o ženskoj književnosti, o pozicijama žena na književnoj sceni, o inspiraciji, kao i stereotipima u bajkama prema ženskim likovima koji variraju od smjerne princeze do opasne ratnice. Ko su bile femme fatale u književnosti? Da li se književnost danas uopšte može dijeliti na “mušku” i “žensku”? Plaše li se muškarci emancipacije žena?

Odgovore na pitanja davale su učesnice: Jelena Kojović Tepić (novinarka i književnica), Mihaela Šumić (pjesnikinja), Sonja Lero (osnivačica izdavačke kuće Imprimatur) i Borjana Mrđa (slikarka i pjesnikinja). Gost večeri u ulozi moderatora bio je Milan Rakulj (novinar i pjesnik) koji je naglasio da su “tri žene rođene sedamdesetih, osmadesetih i devedesetih godina prošlog vijeka u najzahvalnijem spoju mladosti i iskustva zaista briljirale u diskusiji”.

Panel pod nazivom “Žensko oružje je jezik”, Foto: MSURS

Mladoj pjesnikinji Mihaeli Šumić pisanje dođe kao psihoterapija jer joj omogućava da kroz književnost izrazi svoju energiju. Do sada su njene pjesme objavljene u mnogim časopisima i zbornicima, a zanimljivo je da je kao mala djevojčica naučila španski jezik jer je odrastala sa bakom koja je gledala serije, stoga je njena poezija cvjetala i na španskom jeziku. Ideal njene femme fatale u književnosti je Madam Bovari, a smatra da je problem književnih femme fatale taj što idu iz krajnosti u krajnost, ili se do kraja drže svoje samostalnosti, ili kada osvijeste manipulaciju svoje fatalnosti ne razmišljaju o posljedicama. I jedno i drugo stanje je vrhunski književni izazov za svakog čitaoca.

Mihaela Šumić, Foto: MSURS

Jelena Kojović Tepić je autorica ciklusa knjiga za djecu “Avanture Trbe i Dugog”, novinarka i voditeljica tv emisije Art mašina. Ona vjeruje u stihove koji mogu da naježe čitaoca i moć knjige bez obzira na sve tehnološke olakšice danas. Kroz bavljenje dječijom književnošću spoznala je banalnost stereotipa koji su tu najočitiji, a “Avanture Trbe i Dugog” su nastali kao ciklus pobune protiv takvih stereotipa gdje je ona zajedno sa svojim sinom kreirala dječije likove koji su po svemu stvarni, razigrani, spontani i prirodni, onakvi kakva su i djeca.

Mihaela Šumić, Jelena Kojović Tepić i Sonja Lero, Foto: MSURS

Sonja Lero je otkrila da istraživanja provedena u nekim bibliotekama pokazuju da su žene te koje više čitaju. Smatra da neki širi konteksti poput društvenih, istorijskih i političkih kreiraju odnos društva prema ženi i da je još jedan od ustaljenih stereotipa i taj da se muškarci plaše uspješnih žena, a svako ima pravo da radi sve i svako može da radi sve. Njena izdavačka kuća Imprimatur cijeni kvalitet rukopisa prije svega i prvenstveno radi na tome da se kvalitetni rukopisi objavljuju. Malo veći izazov od toga predstavlja dovođenje knjiga do samih čitalaca, ali zahvaljujući čestim promocijama autora sa kojima je sarađivala uvijek se nađe način da se probudi čitalačka radoznalost i da svaka knjiga stigne u ruke onome kome treba.

Sonja Lero, Foto: MSURS

Borjana Mrđa ističe kako joj je baka bila velika inspiracija, ali često joj je kao unuci za sve njene uspjehe govorila da je “sposobna kao muškarac” što je ukazivalo na latentnu ukorijenjost pravila igre u tadašnjem društvu. Borjana ne razdvaja književnost i slikarstvo, funkcioniše kroz multimedijalnost i sve što lično proživljava kroz svoje tijelo pokušava oblikovati, zapisati ili dokumentovati u smislenoj formi. Kada piše ili slika,ona  polazi od vlastite mentalne skice i to joj uveliko olakšava proces porađanja ideje.

Borjana Mrđa, Foto: MSURS

Žene u književnosti su bile i ostale sinonim za slobodarski duh. Crvenkapa se nije ustručavala da pođe šumom, Isidora Sekulić je ponosno nosila titulu prve žene akademika SANU, Nadežda Petrović je pomjerila granice u slikarstvu, Anica Savić Rebac u književnoj kritici… Od tada do dana današnjeg biti žena književnica je izazov, ali i predodređenje od kojeg ne treba bježati.

“sve u svemu
to je jedna sasvim obična haljina 
ženska haljina 
ne ona koju bi žena trebala da nosi prema svim napisanim bajkama
ja je nosim svaki dan 
i ona me uglavnom dobro čuva”

Stihovi iz pjesme “Prva i posljednja haljina” Borjane Mrđe

 

Ostavite komentar..