Valentina Milekić Kovačić: „Trag“ je postao način života i umnogome je odredio naše životne puteve i sudbine.

U današnje vrijeme velika je privilegija baviti se onim što zaista volimo i u čemu neizmjerno uživamo. To potvrđuje vokalno-instrumentalni sastav „Trag“ , koji njeguje tradicionalnu muziku Balkana i koji ove godine slavi 18 godina postojanja. Razloga za sreću je mnogo! Iza sebe imaju dva uspješna albuma, preko 600 održanih koncerata i mnogobrojne nagrade i priznanja.  U razgovoru sa divnom Valentinom Milekić Kovačić otkrivamo vam detalje o predstojećem albumu „Trag i prijatelji“. te kako u današnje vrijeme sačuvati tradicionalnu muziku od zaborava. 

Ove godine slavite 18 godina postojanja. Kada se vratite na sami početak, koje su prve emocije koje se javljaju?

Kada smo davne 2003. godine osmišljavali naše prve aranžmane, etno muzika nije bila popularna u našoj zemlji, niti je postojala publika za ovakav tip muzike. Nas desatak mladih entuzijasta i zaljubljenika u narodni melos prkosilo je modernim trendovima naših generacija i slušalo muziku koja je u to vrijeme smatrana zastarjelom i prevaziđenom. Vjerovali smo da ova muzika, i uopšte naša narodna baština, ima nevjerovatan potencijal i vrijednost kojom treba da se predstavimo svijetu. Stajalo nas je mnogo muke, rada, istraživanja i koncertiranja, da ljudi uopšte daju priliku ovakvoj muzici, ali kad jednom otvore srce za nju, onda joj se vraćaju uvijek, jer se ona i u današnje vrijeme, kada je sve instant i kratkotrajno, odupire svojom univerzalnošću i svevremenošću. Počeli smo posve nepretenciozno, faktički u želji da mi sami učimo o narodnoj pjesmi i uživamo u njoj, ali već nakon prvih koncerata i predivne energije kojom nam je naša publika uzvraćala za uložen trud, znali smo da nema nazad.

Foto; Aleksandar Arsenović

Iza vas su dva uspješna albuma „Zvuci Balkana“ (2008.) i “Zavještanje” (2013.). Na novom albumu pod nazivom „Trag i prijatelji“ vrijedno ste radili 5 godina. Ukratko nam predstavite novi album. Po čemu je drugačiji i poseban u odnosu na prethodna dva? Šta nas to lijepo očekuje?

Na albumu je 13 pjesama iz različitih dijelova Balkana. Mi smo, kao i uvijek, najponosniji na one iz naših krajeva. Ovoga puta to su pjesme Kad zapjevam ja i seja mila iz Kninske Krajine i Ajmo, seje moje, poigrati iz Sanskog Mosta. S obzirom na to da su u izvornim izvođenjima u kojima su zabilježene pjesme ovog tipa rijetko imale instrumentalnu pratnju, ove pjesme su ujedno bile i najveći izazov u aranžmanskom smislu.

„Trag i prijatelji“ je album koji je nastao iz ljubavi i hemije nas i naših muzičkih gostiju, prijatelja. To su muzičari iz naše zemlje, regiona, ali i udaljenih dijelova svijeta, koji se na različite načine bave tradicionalnom muzikom, i upravo kroz zajedničke aranžmane željeli smo pokazati to jedinstvo različitosti. Ono što nam je svima zajedničko je ljubav prema muzici i tradiciji, a posebno prema tom tradicionalnom balkanskom melosu koji je prava riznica ljepote i raznolikosti.

Trenutno su u pripremi još dva spota, koji će, ako Bog da, na proljeće biti objavljeni. Prvi je za crnogorsku pjesmu Oj, đevojko Milijana, na kojoj je naša gošća jedna nevjerovatna djevojka, guslarka Bojana Peković iz Kruševca, koja trenutno studira etnomuzikologiju u Helsinkiju. Već je napisan scenarij i za pjesmu Tamna noći, na kojoj nam gostuje veoma talentovani i poznati perkusionista iz grada Alepa u Siriji, Hadi Hreks. Prvobitno smo njegovu sestru Hildu, koja već godinama živi u Banjaluci, pozvali kao gošću na albumu, s obzirom na to da smo u tradicionalnoj sirijskoj muzici pronašli gotovo iste arhetipove kao u tekstovima i melodiji naših pjesama. Hilda je to na jedan nevjerovatan način sve povezala sa vizantijskim pojanjem i tom vrstom tradicije koja nam je zajednička. Nakon gostovanja na albumu, Hilda se udomaćila i sad je već tri godine u „Tragu“. Za potrebe snimanja savladala je čak i fonetsku razliku između suglasnika č i ć i dž i đ, prihvatila i savladala srpski humor i time zaista postala punopravan član. Kada je odvojeno ne predstavimo na koncertima, zna se desiti da publika i ne prepoznaje da se radi o nekom ko čak dolazi sa drugog kontinenta.

Tokom rada na ovom projektu, naša muzička porodica se obogatila novim iskustvima, ali i prijateljstvima iz kojih je potekla muzika. Pored već pomenutih, gosti na albumu su kompozitor Mladen Matović, profesor klarineta i bubnjar Dejan Trkulja, violinista Marko Zoranović, kavalista Miloš Jakovljević, tamburaš Luka Stijaković, oktet „Istočnik“.

Nedavno ste objavili pjesmu „Tvojte oči, Leno, mori“, za koju je urađen spot. O čemu govori ova pjesma? Kakve su reakcije publike na pjesmu i spot?

Tvojte oči, Leno, mori je prva pjesma sa novog albuma koju smo objavili i za koju smo uradili video spot. U želji da nova godina bude ljepša od prethodne, da je dočekamo raspjevano i veselo, promociju smo simbolično zakazali uveče 31. decembra. Tvojte oči, Leno, mori je tradicionalna pjesma iz Makedonije, prepuna čežnje i sevde. Lena je fatalna, senzualna djevojka za kojom se čezne, sveprisutna, a neuhvatljiva. Lik Lene u našem spotu tumači Martina Martić iz Mostara kroz svoj virtuozni ples na svili. Spot je radila mlada ekipa, na čelu sa rediteljem Boškom Krljašem. Kada je Boško došao sa prvim sinopsisom, bila sam pomalo skeptična, jer je ono što je zamislio donekle izlazilo iz okvira naše dosadašnje poetike, ali smo ipak odlučili da napravimo taj iskorak i damo priliku ovim mladim ljudima da interpretiraju tradiciju na svoj način. Mislim da nismo pogriješili u tome. Brusili smo, glačali, neke stvari učili na samom setu, ali smo na kraju zadovoljni.

Svjedoci smo da mladi ljudi slušaju neku novu muziku koja nema nikakvu umjetničku vrijednost. Kako u današnje vrijeme sačuvati tradicionalnu muziku i pridobiti mlađu publiku?

„Trag“ je ansambl koji njeguje tradicionalnu muziku Balkana, kombinujući je sa savremenim formama i drugačijim žanrovima. Naš cilj je da pronađemo stare, već pomalo zaboravljene narodne pjesme i obradimo ih kroz neobične aranžmane, te donesemo na nov način današnjoj publici, a takođe i da popularizujemo ovaj tip muzike kod mladih ljudi. Ako uzmemo u obzir da je kultura u posljednje vrijeme degradirana u svakom pogledu i da se mi bavimo nekomercijalnim tipom muzike, mogu ipak da kažem da imamo mnogo koncerata. Izraženo u brojkama, to je otprilike oko 40 koncerata i nastupa godišnje, što je prilično veliki broj. Vrlo često ne možemo da se odazovemo na neki zanimljiv poziv, s obzirom na to da nam poslovi kojim se primarno bavimo to ne dozvoljavaju.

Pedesetogodišnje njegovanje bratstva i jedinstva u jednoj multikulturalnoj zemlji kakva je bila Jugoslavija imalo je mnoge dobre i loše strane. Njegovanje specifičnosti drugog i drugačijeg se izgubilo, naročito osobenosti pojedinačnih naciona, a suštinski, kulturna baština svakog od ovih naroda zaista je nevjerovatno bogata i lijepa. Trudili smo se da pokažemo ljudima koliko je bitno da njegujemo i gradimo svoj nacionalni i kulturni identitet, da bismo mogli suštinski da razumijemo i poštujemo drugoga. Sa još nekim ansamblima uspjeli smo da kontinuiranim radom ostavimo trag u srcima ljudi širom svijeta, što pokazuju milionski pregledi naših pjesama na jutjubu i velika slušanost  naših albuma. U našoj zemlji, takođe, mnogi mladi ljudi danas slušaju ovu vrstu muzike i koncertne sale su prepune.

Pored brojnih koncerata na prostoru Balkana, predstavili ste se publici širom svijeta. Da li možete da izdvojite neki nastup koji ćete zauvijek pamtiti?

„Trag“ je imao preko 600 koncerata na nekoliko kontinenata širom svijeta. Nastupali smo u Americi, Rusiji, Bjelorusiji, Holandiji, Njemačkoj, Austriji, Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, i, naravno, u Bosni i Hercegovini. Teška srca moram priznati da se ljudi u Banjaluci još uvijek bore sa palanačkim sindromom, po sistemu „tuđe je bolje“. Ovim što radimo, pokušavamo sve vrijeme pokazati da treba da cijenimo i poštujemo svoje i da se time ponosno predstavljamo u svijetu. Nevjerovatnoje na koji način našu tradicionalnu muziku doživljava publika širom svijeta, i tek kad se izmjestimo i sami postajemo samosvjesniji. Jako bi mi bilo teško izdvojiti jedan nastup, jer je mnoštvo predivnih koncerata i putovanja iza nas, sa nevjerovatnim anegdotama koje se vežu za svaki od njih.

Iz arhive etno grupe „Trag“

Za svoj dosadašnji rad nagrađivani ste mnogim priznanjima i nagradama. Koliko vam znače nagrade i priznanja? Da li vas motivišu da budete još bolji?

Nesumnjivo je da nagrade i priznanja mogu da budu stimulativni. Jedna od nama najdražih je pobjeda 2010. godine na Međunarodnom festivalu „Zvučit Moskva“, gdje smo osvojili zlatnu medalju u kategoriji folklorne muzike. Nakon ovog uspjeha, uslijedili su brojni koncerti i turneje po cijeloj Rusiji. Prvi smo ansambl iz BiH koji se predstavio u Moskovskoj filharmoniji, Kremlju, Moskovskom konzervatorijumu, itd. Održali smo koncerte u okviru značajnih međunarodnih festivala u Petrogradu i Slavjansku na Kubani. Međutim, iako će zvučati kao stereotip, zaista ne postoji važnije priznanje od aplauza, osmijeha, suza, i sve one divne energije kojom nas naša publika obasipa na koncertima.

Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?

Najveći uspjeh naše grupe je što smo, u više nego skromnim uslovima, u vremenu i na podneblju koje ne stvara baš najpogodniju klimu za razvoj umjetnosti, opstali i preživjeli. Pored trenutnih deset članova koji u ovom trenutku aktivno stvaraju i koncertiraju, „Trag“ je suštinski velika muzička porodica, koju čine i mnogi drugi koji su na različite načine bili dio ove priče. Različita dinamika života, poslovi, porodične priče, pa i interesovanja, uticali su na to da se članovi mijenjaju, ali tri pjevačice su tu već punih 18 godina, a postoje i članovi koji sviraju gotovo 15 godina. Samim tim, „Trag“ je postao način života i umnogome je odredio naše životne puteve i sudbine. Interesantno je da je naša muzička porodica u skorije vrijeme postala bogatija za cijelu novu generaciju mladih „Tragača“. U posljednje tri godine stiglo je sedam beba, a uskoro očekujemo još dvije. Inspirisani ovim lijepim događajima, 2018. smo napravili tematski serijal fotografija pod nazivom „Djeca nam se rađala“, koji je svoje mjesto našao u Nacionalnoj reviji Srbije. Nadali smo se da ćemo ovim fotografijama podsjetiti, prije svega mlađi naraštaj, da je jedna od temeljnih vrijednosti u tradiciji našeg naroda porodica.

U proteklih godinu dana desile su se ogromne promjene koje su uticale na naše živote. Kako ste vi kao ansambl iskoristili to vrijeme? Da li sa nestrpljenjem iščekujete nove nastupe i druženje sa publikom?

Pošast koja nas je prošle godine zadesila trajno je promijenila, ne samo naše navike i aktivnosti, nego i način razmišljanja. Kao i svaka velika promjena, iziskivala je da se preispitamo, zagledamo u sebe i presložimo prioritete. „Trag“ je morao da otkaže brojne koncerte, turneje, planove, ali to je konačno otvorilo i oslobodilo vrijeme i prostor da se završi davno započeti album, osmisle neke nove pjesme, pripreme scenariji za spotove, sredi arhiva, da se svako posveti svom individualnom vježbanju i razvoju. Pored toga svega, bila je to godina koju smo posvetili, prije svega, našim porodicama, koje počesto trpe zbog naših brojnih koncerata i obaveza. Međutim, sve ovo vrijeme neopisivo nam nedostaje zajedničko muziciranje i živi kontakt s publikom, onaj fluid koji nastaje tek na sceni. Da, s nestrpljenjem velikimm…

Ostavite komentar..