Organska ishana

Da li ste se ikada susreli sa pojmom organska ishrana? Da li znate šta se sve nalazi u hrani koju jedemo? U razgovoru sa Nikolinom Đekić otkrivamo vam zanimljive i korisne informacije o ogranskom načinu proizvodnje hrane.

Organska proizvodnja hrane je, najprostije rečeno, proizvodnja hrane bez vještačkih preparata u skladu sa prirodom. Pod vještačkim preparatima se najčešće misli na pesticide, fungicide, herbicide, vještačka đubriva i slično, odnosno na hemijske preparate koji ciljaju i tretiraju određen problem u proizvodnji, a pri tome dovode do drugih problema i disbalansa u ekologiji staništa. Po definiciji, organska proizvodnja je sistem održive poljoprivrede koji se bazira na visokom poštovanju ekoloških principa putem racionalnog korišćenja prirodnih resursa, upotrebe obnovljivih izvora energije, očuvanja prirodne raznolikosti i zaštite životne sredine.

Nikolina Đekić živi i radi u Banjaluci. Na Poljoprivrednom fakultetu u Banjaluci završni rad uspješno je odbranila 2014. godine i i stekla zvanje diplomiranog inženjera poljoprivrede za biljnu proizvodnju, usmjerenje hortikultura. Studije drugog ciklusa Biljne nauke, usmjerenje povrtarstvo na Poljoprivrednom fakultetu u Banjaluci završila je 2017. godine odbranom master rada i time stekla zvanje master povrtarstva, nakon čega je upisala i doktorske studije. Uz standardni savjetodavni dio u konvencionalnoj proizvodnji hrane, Nikolina se fokusirala na proizvodnju po organskim principima, za sad amaterski, ali vrlo uspješno.

Foto; Nikolina Đekić

Pitali smo našu sagovornicu zašto je odlučila da se posveti organskim principima proizvodnje?

Odrastajući i  zahvaljujući roditeljima uz koje sam mnogo vremena provodila u prirodi, uvijek sam bila blisko povezana sa prirodom. Samim tim i moj poziv odgovara mojoj ljubavi prema prirodi i prirodnom. Međutim, baveći se poljoprivredom, razgovarajući sa proizvođačima i potrošačima, a i sa lancem ljudi između ta dva, uvidjela sam da postoje ogromne nepravilnosti i veliko nepoštovanje prirodnih resursa, te da se u velikom broju slučajeva u proizvodnji hrana „truje“ bez ikakve potrebe. Da se razumijemo, sistem proizvodnje hrane u kojem se koriste vještačke supstance nije nužno, kako ga danas predstavljaju, „otrovan“ ako se pri tom znaju pravila i ako se tih istih pravila pridržava. Problem nastaje kada se odstupa od tih pravila, a to je često. Uz to, ako je već moguće da se proizvodi bez štetnih hemikalija, zašto da ih koristimo? Poređenja radi, odnos je sličan liječenju ljudi čajevima i tabletama, odnosno liječenju alternativnom i konvencionalnom medicinom. U organskoj proizvodnji sve se bazira na preparatima koji se već nalaze u prirodi. Samim tim ono što proizvedemo, jedemo i koristimo, proizvedeno na taj način podržava prirodu i raznovrsnost. Istraživajući o organskoj proizvodnji naišla sam veliki broj naučnih radova koji su se bavili ispitivanjem i upoređivanjem organskih proizvoda (hrane) sa proizvodima iz konvencionalne proizvodnje, koji potvrđuju bolji kvalitet (hranjivu vrijednost) organske hrane. Tako je počelo moje zanimanje, usvajanje i usavršavanje znanja o ovom načinu proizvodnje, otkriva Nikolina.

Foto; Nikolina Đekić

Ističe da su osnovne razlike dva najčešća tipa proizvodnje hrane, organske, odnosno konvencionalne u kvalitetu proizvoda i količini koju dobijamo proizvodnjom. Organskom proizvodnjom dobija se manja količina zdravijih proizvoda, dok se drugim načinom obezbjeđuje kvantitativna nadmoć, na uštrb hranjive vrijednosti i sa mogućim štetnim supstancama u tragovima.

Dokazano je da za isti prinos organskog i konvencionalnog paradajza treba oko 624% više zemljišta pod organskom proizvodnjom, koja praktično ne bi mogla da zadovolji rastuće potrebe čovječanstva za hranom.  Kao osnovni nedostatak ovog načina proizvodnje navodi se značajan “gubitak” prinosa štetama koje nanose glodari, insekati i bolesti. Pored toga, “nedostatak”, gledano iz ugla proizvođača u našoj državi, je taj da se organskom hranom ili organskim proizvodom može nazvati ili označiti samo onaj proizvod koji ima certifikat, koji košta proizvođača veću svotu novca od one koju on može da uloži.

Organska hrana je mnogo boljeg kvaliteta. Proizvedena je upotrebom znatno manje energije, a tokom proizvodnog procesa stvara se manje otpada. Proizvodnjom organske hrane ne događa se ispuštanje sintetičkih preparata u okolinu. Organski proizvođači ne narušavaju postojeće različite ekosisteme i biljni i životinjski svijet u njima. Prema nekim studijama, smanjenje prinosa od 20%, uslovljeno uzgajanjem organske hrane, omogućuje i do 50% manju upotrebu vještačkog đubriva i oko 97% manju upotrebu hemijskih preparata. U prednosti organske hrane treba svrstati i višestruko višu cijenu proizvoda, kojom se nadoknađuje količinska razlika, koja je inače jedini ozbiljan argument  za  konvencionalnu poljoprivredu. U posebnu prednost organske proizvodnje treba da uključimo zabranu korišćenja GMO organizama, sjemena i slično.

Foto; Nikolina Đekić

Glavno pitanje koje se postavlja je koliko je naše društvo upoznato sa ovim načinom proizvodnje?

S obzirom na to da je društvo skoro potpuno bez svijesti o fundamentalnim stvarima i principima, u posljednje vrijeme itekako dolazi do buđenja svijesti kada je u pitanju ishrana. Realno posmatrajući, većina ljudi ne mari šta jede, odakle to potiče i da li je to što jedu zdravstveno ispravno.  Koliko sam ja imala prilike da vidim u svom poslu, broj ljudi koji počinju da uviđaju potrebu za zdravom hranom raste. I dalje je to neznatan procenat, ali dovoljan da se pokrene priča o ovom načinu proizvodnje. Postoje ljudi koji se zanimaju, ali je problem i taj što postoje i oni koji ne znaju pravilno da im objasne da to nije ništa preteško, strašno i komplikovano, već proces i način u kojem se, nakon što se početno usvoji, uživa. Svi mogu u svom domu da pokušaju sa bar jednom biljkom na prozoru, balkonu, u dvorištu. Ja sam u suštini iznenađena koliko su ljudi spremni da uče i usvajaju, bar oni sa kojima sam ja sarađivala.

U Banjaluci konkretno postoji nekoliko prodavnica koje u ponudi imaju organske proizvode, kao i proizvode koji su proizvedeni po organskim principima, samo nemaju certifikat. Takođe, kako živimo u vremenu društvenih mreža, može se i na taj način doći do proizvođača. U velikim marketima se šire izdvojeni dijelovi sa zdravom hranom, upravo iz razloga povećanje potražnje stanovništva. Ako niste sigurni, a želite isključivo organsku hranu, dovoljno je da potražite na ambalaži “organic” znak, jer se on zakonski ne smije stavljati ako to nije  100% organski proizvod.

Za sami kraj razgovora pitali smo kakva je budućnost organske proizvodnje u Republici Srpskoj?

Ekološki odgovorno ponašanje poljoprivrednih proizvođača podrazumijeva smanjenu upotrebu hemijskih sredstava ili njihovu potpuno eliminaciju, zaštitu zemljišta, očuvanje prirodnih pašnjaka i drugo. Zdravo i kvalitetno zemljište je ključna komponenta održive poljoprivrede. Da bi ono to i bilo, mora se zaštititi od svih oblika erozije, smanjiti stalni pritisak na zemljište, u smislu fizičkog gubljenja iz sfere poljoprivrede, ili namjene za životnu sredinu. I u ovom segmentu potrebno je stimulisati lokalne zajednice da prepoznaju, unaprijeđuju i čuvaju prirodne i kulturne vrijednosti. Od velike važnosti je podizanje svijesti o ovim vrijednostima i značaju njihovog očuvanja. Da bi poljoprivredni proizvođači u potpunosti bili upoznati sa značajem koji ima organska poljoprivreda za očuvanje prirodnog okruženja i poljoprivrednih resursa, potrebno je organizovati i stručna predavanja. Obrazovanje poljoprivrednih proizvođača u oblasti zaštite i očuvanja ruralnih sredina od svih vrsta zagađenja, neophodno je radi proizvodnje bezbjednih i kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda.

Foto; Nikolina Đekić

U posljednjih nekoliko godina građani postaju svjesniji začaja proizvodnje kvalitetne hrane poznatog porijekla, te se samim tim i sami uključuju u inicijative koje podržavaju projekti koji promovišu organsku proizvodnju. Samim buđenjem svijesti i uključivanjem ljudi u ovaj segment proizvodnje postoji dobra osnova za razvoj organske proizvodnje kod nas. Ono što je bitno napomenuti je da se ništa ne rješava preko noći, te da je potrebno usvajati nove, ispitane prakse i učiti na svojim greškama. Jedino tako možemo doći do rezultata i napretka.

 

 

 

 

 

Ostavite komentar..