Novi roman Tanje Stupar Trifunović: Izazov pisanja o tabuima

Tanja Stupar Trifunović, poznata banjalučka književnica, predstavila je čitalačkoj publici svoj najnoviji roman „Otkako sam kupila labuda“. Promocija je održana u sklopu Festivala književnosti „Imperativ“, a o knjizi je, zajedno sa Tanjom, govorila i Lana Bastašić.

Evidentno je da se Tanja Stupar Trifunović u prethodnom romanu „Satovi u majčinoj sobi“ bavi  psihohopatologijom odnosa između majke i kćerke i otvara Pandorinu kutiju. Novi roman „Otkako sam kupila labuda“ odlazi korak dalje i zalazi u još produbljenije odnose. Riječ je o dvije žene koje su povezane na više nivoa, čije se ličnosti reflektuju kao u ogledalu i one ostvaruju ljubavnu vezu. Spajaju se kao dvije različite strane iste medalje poput Heseovog Narcisa i Zlatoustog.

Tanja je opisivala kompleksnu priču, netipičnu za naše prostore, intrigantnu, teško obuhvatljivu riječima. I baš zato je takav roman toka svijesti pravi književni izazov jer naša savremena književnost skoro i da ne prepoznaje priče koje se bave tematikom lezbejske ljubavi iako je takav motiv samo jedan nivo tumačenja s obzirom na to da se ovako napisan roman u epistolarnoj formi može višestruko sagledati.

Meni je uvijek cilj da pomjerim ono što sam prethodno radila. Koliko je u prošlom romanu složen odnos između majke i kćerke, toliko i u ovom romanu imamo kompleksnost intrigantnog odnosa imeđu dvije žene, ne samo zbog spoljašnjih okvira društva, nego i na unutrašnjem nivou. Smatram da su žene sa svojom osjećajnošću veoma specifična bića i meni je bio intimni izazov pisati o tome, a posebno o nečemu što je za mene neka vrsta tabua, ispričala je Tanja Stupar Trifunović.

Nemogućnost emotivno iščašenih ljudi da se zbrajaju

Kada se osvrnemo na inspiraciju koju je književnica potražila za jedan ovakav roman, ona ističe knjigu Paola Đordana „Usamljenost prostih brojeva“. Odatle je krenula kada je pisala o emotivno osakaćenim ljudima koji pokušavaju nadići tu usamljenost i iščašenost u svojim odnosima, te se bavila načinima  kanalisanja usamljenosti u odnosima.

Dok pišem uopšte ne razmišljam da li je to nekakav roman o nečemu, imam nesvjesnu potrebu da pobjegnem o tome da je roman samo o nečemu, jer se uvijek poigravam. Roman ne treba biti osvijetljen samo s jednom temom, ogroman je rizik da se svede samo na priču o dvije žene. Ja se u prvom planu bavim međuljudskim odnosima i usamljenosti na određenim nivoima. Čitaoci će sami prosuditi da li to funkcioniše ili ne, rekla je Tanja.

Za žene na Balkanu, sreća nije dovoljno jak argument

Dajući osvrt na prethodno objavljeni roman „Satovi u majčinoj sobi“, Lana Bastašić je istakla da se  književnost na našim prostorima nedovoljno bavi ženskim odnosima, a veoma često protagonistkinje romana ideju ljubavi zamjenjuju idejom boli i zato je književnost kao takva prepuna ženskih leševa, dok u stvarnosti sreća nije dovoljan argument za loše situacije, iako treba da bude. Tanjini romani percipiraju vrlo važne teme, u jednom slučaju je to preispitivanje odnosa sa majkom, a u drugom slučaju traganje kroz podsvijest i propitivanje vlastite seksualnosti.

Bilo koje žanrovsko očekivanje koje možete imati u ovome romanu, bilo da je ljubavni, lezbejski roman ili epistolarni, ta očekivanja su pozitivno iznevjerena jer se Tanja lijepo igra sa svim tim žanrovima i ispituje našu potrebu da od svega napravimo priču jer su svi važni odnosi u našem životu zapravo neke priče. I tu stvara divnu vezu između književnosti i života i da li uopšte možemo pronaći obrasce koji će nam pomoći da shvatimo sebe, da razumijemo drugog, a kada se radi o ženama i ženskim odnosima, ti obrasci izostaju, rekla je Lana.

“Otkako sam kupila labuda” kontrastira odnos starije i mlađe pripovjedačice koje je spojila “kuća iluzija” zvana biblioteka. Uočavajući književnu referencu lika mlade djevojke pune ideala sa “Portretom umjetnika u mladosti”, postavlja se pitanje iskustva i njegovog značenja jer starija pripovjedačica zapravo često ironizira i sebe i svoj odnos prema idealizmu svoje mlade ljubavnice koja se više plaši od nje da bude otkrivena.

Taj razgovor se može tumačiti i kao razgovor pripovjedačice same sa sobom, sa svojim strahovima, sa izgubljenim idealima, ali i kao međuodnos sa drugom osobom. Tu se pojavljuje i književna referenca sa Nabokovom Lolitom koji se u svom romanu bavio odnosom starijeg muškarca i djevojčice, tako se i ovaj roman bavi odnosom starije žene i mlađe žene. Ta paralela se može povući ne samo iz razloga što oba romana govore o nekim neprihvatljivim ljubavima, nego zato što u oba romana imamo naratore koji u svojoj glavi stvaraju neku ljubavnu priču i podsvjesno zaboravljaju na onu drugu osobu pored sebe. Mlađa ljubavnica samo osvjetljava probleme koji su već duboko postojali u starijoj pripovjedačici. Taman kad pomislite da ste dokučili o čemu je ovaj  roman, zapravo ste putovali u središte njene ličnosti, slušali simptom traume i pokušaj objašnjavanja njene traume u koju su ukorijenjeni nesređeni odnosi sa roditeljima, a da nije toga ni svjesna, kazala je Lana.

Od slika koje čitaoci dobijaju, sami mogu da stvore neke narative tumačenja jer je beskrajno mnogo začudnosti u romanu, a životne teme je nemoguće stavljati u jednu ladicu i baviti se samo temama koje se nameću kao “podobne” jer se većina tako izjašnjava o njima. “Otkako sam kupila labuda” je roman koji, sudeći po svemu, izlazi van svih okvira na koje su naše društvo i naša kritika navikli, a to je ono što nam treba.

 

Festival književnosti “Imperativ”, FOTO: Borislav Brezo

 

Ostavite komentar..