Neda Stevanović: Roditeljstvo je čista duhovna alhemija

Roditeljstvo sa sobom nosi velike izazove, odgovornost. Između brige naših roditelja i današnjih, moglo bi se reći da su se neke stvari promijenile. Kako je to biti roditelj u 21. vijeku? Koje su to osnovne smjernice? Na ova pitanja odgovoriće nam Neda Stevanović, psiholog, life coach, osnivač Centra za razvoj svjesnijeg i proaktivnijeg pristupa životu LOTOS.

Nedo, za početak reci nam malo više o sebi?

Po zanimanju sam diplomirani psiholog. Također, vremenom sam završila edukaciju za primjenu life coaching metodologije i mindfulness – a. Područje mog rada, u kojem sam našla i ličnu svrhu, ali i potrebu današnjice, ako gledamo i šire, jeste majčinstvo.

Ti si majka dva sina. Šta je za tebe majčinstvo?

Majčinstvo je za mene svakodnevni izvor inspiracije. Moj pokretač ka razvoju, u svakom smislu. Biti majka znači da moraš svakodnevno davati sve svoje resurse i moraš naučiti primati duhovne poklone koje ti djeca neprestano daju.

Majčinska uloga je za mene najzahtjevnija uloga u dosadašnjem životu. Jer, ništa me u životu nije jače bacilo na dno, ali i izdiglo kao majčinstvo. Za ženu koja donese odluku prepustiti se prirodnom ciklusu majčinstva kao jednom duhovnom putovanju, „biti majka“, postaje proces lične transformacije i putovanje čiji putnik ostaješ cijelog života.

Često naglašavaju, koliko je bitna uloga majke i oca i njihova prisutnost u djetetovom razvoju do treće godine? Možeš li nam nešto više reći o tome?

Do treće godine, smatra se da se kod djece razvija osnova na kojoj počiva cjelokupna ličnost. Iako nam se čini da dijete od dvije ili tri godine ne zna mnogo, zapravo ono ostvaruje jako živu i bogatu komunikaciju sa svojom okolinom. U tom periodu kod djeteta se postavlja osnova i intelektualnog i emocionalnog života budućeg odraslog čovjeka.

Zapanjujuće je kojom brzinom se razvija mozak malog djeteta. U samo godinu dana, od naizgled pasivnog i od majke jako zavisnog malog bića, dobijamo jedinku koja često već može da hoda, govori i da se orjentiše u vremenu i prostoru.

Naravno da je roditelj presudan za razvoj potencijala sa kojim se dijete rodi. Roditelj je u ovom slučaju neko ko uvodi dijete u svijet koji ga okružuje i iz kojeg tek treba da uzme ono što mu treba. Kada govorim o samoj svrsi roditeljstva, ne mogu da ne spomenem sljedeće – roditeljstvo je čista duhovna alhemija.

Da li je u redu porediti razvoj svog djeteta sa drugim bebama?

Naravno da postoje parametri po kojima upoređujemo razvoj djeteta u smislu razvoja govora, razvoja motorike itd. Na taj način dobijamo mogućnost da djelujemo preventivno ukoliko zastoj u razvoju ukazuje na neke oblike poremećaja, što je jako važno prepoznati na vrijeme.

Međutim, važno je kod sebe kao roditelja njegovati spremnost na autentičnost svog djeteta. Potrebno je prihvatiti dijete sa svim „darovima“ života. Potrebno je pokazati svom djetetu da je voljeno i prihvaćeno takvo kakvo jeste. Na taj način djetetu poručujemo da je vrijedno, te ga činimo spremnijim za izazove koje mu život donosi.

Svjedoci smo da danas tehnologija diktira svijetom, pa i odgojem. Djeca sve više koriste mobilne tehnologije. Da li imaš prijedlog za roditelje kako da se taj uticaj tehnologije smanji? Da li bi društvene igrice sa roditeljima i ukućanima uticale na to?

Napredak u tehnologiji je uticao na sve segmente našeg života, pa tako i na roditeljstvo. Tehnologija jeste izazov modernog roditeljstva jer smo se kao roditelji našli u nezavidnoj situaciji. Imamo nešto što je djeci ponuđeno, što je svakodnevno prisutno, a što u velikoj mjeri šteti djetetovom psiho-fizičkom razvoju.

Najlakše je poručiti roditeljima: „Skidajte djecu s telefona i igrica!“ Međutim, u praksi nije tako jednostavno i to treba imati u vidu. Prije svega, mnogi roditelji su zaposleni i djeca imaju lako dostupne razne oblike tehnologije. Drugo, mnogi roditelji nisu svjesni tog štetnog uticaja.

Onog trenutka kada shvatimo da za razvoj djeteta nikako nije dobro da 3 ili 4 sata gleda crtiće ili igra igrica, a do tada je to radilo, onda zna biti zaista veliki izazov promijeniti tu duboko ukorijenjenu naviku kod djeteta. I tu roditelj treba imati u vidu da takvo mijenjanje navike ne može se desiti preko noći, te da se pripremimo na veliki otpor koji će nam djeca pružati u tim trenucima. Međutim, roditelj je taj koji treba pružiti primjer i istrajnost kako bi se uspjelo u promjenama defunkcionalnih, te uvođenju zdravijih i za razvoj podsticajnih životnih navika.

Fizička aktivnost, vrijeme provedeno u prirodi, te bilo koje druge zajedničke aktivnosti koje se mogu raditi u krugu porodice, vode do toga da će dijete manje posezati za tehnologijom. Međutim, važno je znati da nije dužnost roditelja u potpunosti ispuniti vrijeme djeteta. Djecu je potrebno navikavati na momente koje će provoditi sami, dosađivati se, jer na taj način također se razvija kreativnost djeteta i sposobnost da bude samo sa sobom.

Da li je neophodno da dijete učestvuje u sve jednoj aktivnosti, svira violinu, od malih nogu, uči francuski jezik od treće godine? Kako “nabacane” aktivnosti utiču na dječiji mozak?

Mi, roditelji, iz najbolje namjere ponekad djetetu ponudimo širok spektar podsticaja, što vrlo često može izazvati kontra efekat. Nekad želimo djetetu priuštiti nešto što mi kao djeca nismo imali, a nekad to radimo jer smatramo da je potrebno da djetetu ispunimo svaki minut slobodnog vremena.

Smatram da je u ranom uzrastu djetetu potreban osjećaj sigurnosti od strane roditelja, druženje sa vršnjacima i sloboda da istražuje okolinu oko sebe. Sve ostale preferencije će se izraziti same od sebe, prirodno i postupno. Dijete u ranom uzrastu usmjeravati kroz razne vidove oformljenih i ograničenih aktivnosti, znači, u određenoj mjeri, uskratiti mu slobodu da samo, na autentičan način izrazi svoju ličnost.

Živimo u svijetu gdje se svi trude da budu najbolji. Ponekad u nekoj aktivnosti nismo najbolji, ali jesmo prosječni, idemo na sve i ništa. Kako jedan roditlj utiče na dijete da razvije svoju upornost i uopšte na samopouzdanje?

Svako od nas se rodi sa određenim genetskim kodom koji utiče i na razvoj osobina koje ćemo ispoljiti tokom života. Postoje djeca koja kao da su rođena sa tom nekom crtom upornosti. Međutim, smatram da su okolina, u najvećoj mjeri roditelji, presudni za pomenute, ali i mnoge druge crte ličnosti kod djece.

Roditelji upravo kroz vaspitanje, kroz svoj svakodnevni odnos sa djetetom, određuju šta će se kod djeteta razviti u većoj, a šta u manjoj mjeri. Nažalost, vrlo često nesvjesno utičemo na dijete. Zato je jako važno da smo svjesni kako konkretno utičemo na razvoj, na primjer, samopouzdanja i upornosti kod djece.

Da, djeca također imaju izraženu tu „takmičarsku“ crtu svoje ličnosti. Žele biti brži, bolji, veći. I to je sasvim prirodno. Međutim, smatram da se kao roditelji trebamo potruditi da kod djece razvijemo unutrašnju motivaciju koja će dijete podsticati da djeluje bez da sebe vidi kao „pobjednika“, da bude zadovoljno iako nije pobijedilo u nečemu. Tu je, naravno, roditelj kao slika, kao primjer kroz svoj život. Ako imamo roditelja koji stalno ističe da je važno biti najbolji, dijete će također usvajati te iste parametre.

Što se tiče samopouzdanja, dijete se rađa kao biće „predodređeno“ da ga posjeduje. Roditelji su ti koji kroz svoj vaspitno-porodični stil gaje ili sputavaju taj potencijal. Recimo djetetu da znamo da može nešto postići, da će uspjeti. Recimo mu da je vrijedno i voljeno. Ne zaboravimo, naš glas postaje njihov unutrašnji glas koji ih vodi kroz život.

Kako objasniti bakama da nisu ista vremena kao nekada, da se mnogo toga promijenilo? 

Zaista, mnogo toga se promijenilo i promjene kao da sve brže dolaze. Uvijek je postojao generacijski jaz, i to je sasvim prirodno. Važno je prihvatiti da svako nosi pečat svog iskustva. Što se tiče odgoja djece, kakve god promjene da dođu u budućnosti, pojedini momenti će uvijek biti jednako važni. Pružiti djeci ljubav, sigurnost i slobodu da izraze svoju autentičnost.

Šta bi poručila majkama? Kako da usklade svoje vrijeme sa majčinstvom?

Majčinstvo zna biti jako izazovno. Ponekad nemamo vremena za sebe. Ali i u tom točku koji se vrti i juri, ponekad moramo naći način zaustaviti se i predahnuti. Mentalno zdrava majka je majka koja će na zdrav i podsticajan način pristupiti odgoju svoje djece.

Ono što smatram da svaka majka treba primijeniti u svakodnevnici svoje majčinske uloge jeste:

Odredi šta su ti prioriteti, ne možeš postići baš SVE.

Zavoli svako svoje nesavršenstvo.

Na kraju dana pohvali sebe za sve što si napravila.

Ne čekaj da djeca porastu da bi uživala. Uživaj svakog dana u bar jednom momentu.

Ne postoji recept za uspjeh u majčinstvu. Samo slušaj sebe.

Više o roditeljstvu, i ostalim pitanjima, koja vas zanimaju, možete da pročitate na Nedinoj stranici

https://www.nedastevanovic.com/

https://www.instagram.com/neda.stevanovic/

za Elem: TAJANA CVIJETIĆ

Fotografije: NEDA STEVANOVIĆ

Ostavite komentar..