MILAN KOSIĆ JIMMY: Ponosan sam na prijateljstva koja stičem i gradim kroz muziku i sviranje

Milan Kosić Jimmy, perkusionista, arhitekta, stvaralac divnog instrumenta Kahon. Muzikom se bavi od sedmog razreda osnovne škole. Nakon uspješnog poduhvata da napravi Kahon, odlučio se, kako on kaže, za svoju “malu manufakturu”. Smatra da je za uspjeh potrebna mala doza talenta, a sve ostalo je rad, red i disciplina. Svojim kolegama i sebi priželjkuje više prostora i podrške za kreativno izražavanje u našem gradu. Banja Luko, čula si!

Kada pogledaš unazad, koliko dugo se baviš muzikom? Ispričaj nam taj svoj put.

Muzikom sam se krenuo baviti od sedmog razreda osnovne škole, svirajući gitaru. Prvu gitaru sam dobio sasvim slučajno od porodičnog prijatelja, kod kog sam kasnije i išao na časove. Vrlo brzo mi se javila želja da pored gitare sviram još nešto, i to udaračke instrumente. Njih sam isključivo samostalno učio svirati. Tada sam već sa prijateljima krenuo i osnivati prve bendove i imati prve svirke po baštama nekoliko banjalučkih kafića. Gitaru i dalje sviram za svoj ćeif, ali su udaraljke moj prvi izbor i velika ljubav. Pored sviranja, nešto duže od pet godina se bavim i proizvodnjom kahona.

Kako si došao na ideju da počneš praviti instrument kao što je kahon? Reci nam nešto više o njemu.

Kahon je udarački instrument porijeklom iz Perua, koji je star hiljadama godina. Doskoro je njegova popularnost bila ograničena samo na Latinsku Ameriku. Istrgnut je od zaborava kroz flamenko muziku, a danas je prisutan u gotovo svim muzičkim žanrovima.

Kao arhitekta po struci, vrlo brzo nakon što sam se prvi put susreo sa ovim instumentom, došao sam na ideju da na neki način spojim kreativnost i ljubav ka muzici, te da sam pokušam napraviti jedan instrument. Iako naoko, vrlo proste konstrukcije, pravljenje ovog instrumenta je zahtijevalo strpljenje da bi se dobio željeni zvuk. Nakon uspješnog poduhvata, imao sam nekoliko upita za prodaju, te sam vremenom došao na ideju da zaista krenem sa svojom malom manufakturom. Što sam više koristio kahon u svojim svirkama, imao sam sve više upita uopšte o instrumentu i gdje se može nabaviti. Od prvog kahona koji sam napravio za sebe prošlo je osam godina, te sada iza sebe imam preko 150 napravljenih i prodanih kahona i brend Jimmy’s box.

Za više informacija posjetite Instagram, Fb profil i YouTube kanal. www.facebook.com/jimmysboxpercussion/

https://www.instagram.com/jimmysboxcajon/

https://www.youtube.com/channel/UCa1iM_1KAojv31W4A2rUKWA

Koji trenutak svih ovih godina ćeš pamtiti kao bitan za tebe, a vezan je za muziku?

Bilo ih je nekoliko, ali izdvojio bih jedan kao najvažniji. Jedan od najboljih svjetskih perkusionista me je kontaktirao za iznajmljivanje opreme za potrebe nastupa na „Koncertu za rijeke Balkana“ u Sarajevu, prošle godine. Bio je to ni više ni manje nego Rhani Krija, perkusionista koji svira sa Stingom i čiji rad pratim godinama. Naravno, napunio sam auto opremom i zaputio se u Sarajevo. Tu noć je nastupao sa etno jazz pjevačicom Edom Zari, a imao sam i tu sreću da je na koncertu svirao jedan od modela Jimmy`s box kahona. Nevjerovatno je da sam imao priliku upoznati ga lično, družiti se sa njim cijeli dan, razmijeniti par šuškica, zveckalica i palica i što je najvažnije, pokupiti što više savjeta koji su zapravo vrlo jednostavni i glase: „Just practice…“.

Šta je ono što te čini srećnim i na šta si ponosan?

Srećnim me čini mogućnost da sviram ono što volim, sa ljudima koje cijenim i sa kojima mi je užitak raditi. Čudan je odnos koji muzičar stvara nakon godina sviranja instrumenta, svakodnevno sviranje je zahtjevno, ali i opušta i generalno me čini jako srećnim.

Ponosan sam prije svega na prijateljstva koja stičem i gradim kroz muziku i sviranje. Takođe sam ponosan na činjenicu da sve više muzičara nastupa na instrumentu koji sam ja lično proizveo.

Na kakvim mjestima najviše voliš da nastupaš?

Nakon nekoliko godina sviranja po kafićima, primijetio sam da je muzička scena počela nazadovati i postepeno se svela na sve duže nastupe lošijeg kvaliteta koji za cilj imaju ugađanje publici, uglavnom do kasno u noć. U takvim ambijentima je nemoguće profesionalno napredovati, te sam vrlo brzo počeo odbijati ponude za nastupe takvog tipa. Napomenuo bih da i dalje postoje mjesta gdje se održavaju dobre svirke po gradu, ali ih je sve manje.

Sada mi najviše prijaju nastupi u kulturnim ustanovama i koncerti, te poneka snimanja sa kolegama muzičarima. Posebno su mi dragi nastupi na otvorenom.

Viđamo te na sceni i sa Etno grupom Iva. Kako je došlo do saradnje i da li je tebi ova saradnja donijela nova iskustva?

Etno grupa Iva postoji već 15 godina i okuplja muzičare iz Doboja, Banje Luke, Čelinca, Laktaša, Bihaća… a ja sam im se pridružio u januaru 2018. godine. Kao i svi perkusionisti, trudim se da sviram što više različitih muzičkih pravaca, te je etno muzika samo jedan od pravaca u kojima sam se pronašao. Svojom svirkom i raznovrsnim instrumentima, a u „Ivi“ sviram preko 10 instrumenata, pokušavam da „začinim“ jedinstveni muzički spoj etno i fusion pravaca koje „Iva“ kombinuje. Etno muzika naših prostora je veoma bogata i vrijedna čuvanja, te me ovo iskustvo nadograđuje i tjera da radim više, obzirom na specifičnost različitih ritmičkih oblika. Etno grupa Iva broji jedanaest članova, te je energija koja je prisutna ne samo na koncertima, nego i za vrijeme proba i snimanja, posebna.

Znamo da iza talenta stoji veliki trud i rad. Kako ti vježbaš?

Trudim se da sviram svaki dan, bilo da je u pitanju 20 minuta ili 4 sata, važan je kontinuitet. Najvažnije je suočavanje sa onim u čemu ste najlošiji i savladavanje toga. Meni je kod vježbanja najvažnije bilo naći model, a on je kod svakog individualan, kojim bih mogao da mjerim svoj lični napredak. Bilo da se radi o brzini sviranja ili inovativnosti, smatram da je važno da možemo sami procijeniti i vrijednovati svoj napredak. Moj set udaraljki se sastoji od više različitih instrumenata i vrlo je važna sama postavka seta, da bi korištenje instrumenata za vrijeme sviranja moglo biti dostupno i dinamično.

Različiti instrumenti zahtijevaju različite tehnike, tehnike sviranja, držanja ruku, držanja palica, čestog ponavljanja istih stvari da bi ušli u memoriju.

Obzirom na velik broj različitih instrumenata jako je važno kreativno osmisliti konkretan način sviranja u zavisnosti od numere. U našem slučaju manje je vrlo često više, te poneki minimalni udarac zvončićima ili trianglom može da ima važan efekat u određenom trenutku.

Neizostavan preduslov za sviranje udaračkih instrumenata je svakako i poznavanje osnova ritmike. Često pratim svjetske perkusioniste, od kojih neki snimaju i redovne časove online. S obzirom na njihovu dostupnost to je jako dobar način učenja, iako bih prednost uvijek dao učenju jedan na jedan ukoliko je moguće.

Koji savjet bi dao mladim ljudima koji su na početku karijere ili koji imaju neku ideju zarobljenu u svojoj glavi?

Savjetujem budućim perkusionistima da što više vremena provode sa svojim instrumentom i sa dobrim muzičarima. Slušanje dobre muzike je jedna od najvažnijih stvari u kreativnom razvoju muzičara. Strah sprječava ljude, ali takođe ni previše samopouzdanja nije dobro, tako da iz svog iskustva mogu reći da je pozitivna kritika i usmjeravanje od strane iskusnijih kolega iz regiona bilo dragocjeno. Talenat je 10% uspjeha, sve ostalo je red, rad i disciplina.

 Šta sebi još priželjkuješ?

Sebi priželjkujem više slobodnog vremena, da bih mogao što više da sviram i radim na sebi. Svojim kolegama i sebi priželjkujem više prostora i podrške za kreativno izražavanje u našem gradu. Nadam se i da će moje drage komšije i dalje imati razumijevanja i strpljenja kao i do sada.

Fotografija: Borislav Brezo

privatna arhiva

Ostavite komentar..