“Knjužok” je ohrabrenje za mlade pisce

Nakon šest mjeseci rada, nekoliko polaznika radionice kreativnog pisanja “Knjužok”, pod vodstvom Tanje Stupar Trifunović, predstavilo je svoje novonastale priče i pjesme u banjalučkom kafiću Yoko. 

Radionica kreativnog pisanja je trajala od decembra do maja ove godine, a druženja su postala zajednički literarni “Knjužok”. U tom procesu su pisali, čitali, bili inspiracija jedni drugima i odlučili da pokažu šta su uradili: Sandra Dukić, Dejan Vlajsavljević, Fedor Marjanović, Mihaela Šumić, Irena Đumić Jurić Marijanović, Milijana Bojić, Sofija Grubač, Igor Božanić i Matija Aleksić.

Impresije su i više nego odlične. Nisam očekivala toliko interesovanje publike koja je skoro dva sata slušala tekstove autora od kojih neki imaju prethodno književno iskustvo a neki su početnici. Mislim da su ova usredsređenost publike i reakcije poslije čitanja odlično ohrabrenje za polaznike radionice da se nastave baviti pisanjem, kazala je književnica Tanja Stupar Trifunović koja je vodila “Knjužok”.

Iskustvo rada je bilo dragocjeno i za nju i za njih, a duži rad se pokazao produktivnijim. Tanja je davala zanimljive književne zadatke koji su polaznicima predstavljali izazov.

Ono što se često poteže uz priču o književnim radionicama – kako se nikog ne može naučiti pisati jeste jedna vrsta negativnog stereotipa. Niko i ne uči nekog pisati. To nisu radionice za “proizvodnju” pisaca. Ono za šta služe ovakve radionice je da možete unaprijediti svoj stil, dobiti reakciju i sugestije u vezi sa tekstom, proširiti svoja saznanja o književnosti i pisanju. Što se tiče mog odnosa prema pisanju ono za mene objedinjuje ljubav, čitanje, zanat, težinu ali i zadovoljstvo, naglasila je sagovornica.

This slideshow requires JavaScript.

Kako su polaznici doživjeli svoje prve tekstove? 

 Fedor Marjanović, kaže da je njegova tabu tema bila golotinja i da je od toga i nastala njegova priča “Ogoljavanje” koja upućuje i na dijelove performansa Marine Abramović.

Ja sam u ovu grupu ušao nekako spontano. Ispostavilo se da mi okupljeni mnogo ozbiljnije shvatamo književnost, ozbiljnije nego što su neki od nas i mislili. Iako smo uglavnom početnici, nismo amateri. Po godinama smo šarenoliki. Među nama ima tinejdžera, “još uvijek” mladih poput mene i mladih u duši. Ovo je postalo mnogo ozbiljnije i u smislu naših odnosa i u smislu stvaranja. U ovom vremenu kako se nalazimo, postali smo prijatelji, viđamo se i čujemo skoro redovno. Što se samog čitanja tiče, za mene je to bilo veče oslobađanja i izlaska iz tišine, ispričao je on.

Milijana Bojić tvrdi da joj je pisanje došlo kao neka vrsta psihoterapije i da je kroz “Knjužok” iznijela dio sebe, kao i ostali polaznici.

Prvi put sam čitala nešto što sam napisala, priznajem da je doživljaj bio malo čudan, a doza treme, straha i uzbuđenja je svakako postojala. Spontano su mi nadošle ideje, nikada nisam razmišljala da nešto pišem, ali sam svojevremeno zapisivala kratke opise nekih avantura iz prirode da ne bih zaboravila detalje tih putešestvija. Posljednjih godina zaista mnogo vremena provodim sa štivom i mislim da su neke ideje proizašle i iz toga. Knjiga je za mene obrok koji se ne smije preskočiti, botoks koji čini moj svijet mnogo ljepšim mjestom, kazala je ona.

Sandra Dukić, iako vizuelna umjetnica po prirodi, počela se baviti pisanjem iz znatiželje. 

Nikada nisam imala ambiciju da se bavim pisanjem, smatrala sam da nemam talenta, ali sam bila znatiželjna. Sve moje priče su nastale iz ličnog iskustva, percepcije društva u kojem živim. Na kursu mi se nije desilo da otkrijem da mogu i znam da pišem već i da promišljam na neki drugačiji način kroz drugačiji medij. Svako naše iskustvo, može da postane i priča ako želimo dovoljno duboko da idemo, zaključuje ona.

Nastavak radionice u julu

Drugi (ljetni) ciklus radionice počeće u julu, a s obzirom na izraženo interesovanje biće oformljena još jedna grupa. Pored formalnog obrazovanja, fakultetskih i školskih znanja, ovakva radionica je idealno mjesto za oslobađanje kreativnosti i razmjenu iskustava.

Ostavite komentar..