Književnica Rajka Milišić o pisanju: Poslije svakog sna ne dolazi uvijek buđenje

Mlada spisateljica Rajka Milišić, autorka knjige „Ako sutra ne postoji, javi mi da znam“, sa samo 22 godine jedna je od najnagrađivanijih mladih pisaca u Republici Srpskoj. Njene pjesme i priče objavljivane su u mnogim antologijama i časopisima. Podjednako drobro piše i prozu i poeziju, mada kaže da joj je proza ipak draža. Pored književnog stvaralaštva posebno se istakla u besjedništvu, kako u Republici Srpskoj tako i u Srbiji. Učesnica je brojnih književnih manifestacija i festivala. Kaže nam da se pisanjem bavi od osnovne škole kada je voljela da piše školske sastave. Sticajem okolnosti, putem Fejsbuka, njen talenat prepoznao je jedan pjesnik. On je Rajki ulio samopouzdanje pa ona od tog trenutka počinje aktivno da piše poeziju. Za svoj uspjeh zahvaljuje se profesorici srpskog jezika i književnosti Smiljani Antonić, koja ju je podstakla da piše.

Foto: Nemanja Cvikić

Knjiga „Ako sutra ne postoji, javi mi da znam“ nastala je prošle godine. Podijeljena je na tri dijela koji nose simbolične nazive „Život“, „Ljubav“ i „Vjera“. Rajka ističe da se knjiga sastoji od psiholoških priča koje nam govore o životu, ljubavi i vjeri. Za dvije vjerske priče o Svetom Savi, koje je mlada spisateljica ranije slala na takmičenja, smatrala je da im je mjesto u njenoj prvoj knjizi. Knjiga se sastoji od ukupno 33 priče. Sama je uređivala ilustracije koje prate priče u knjzi. Rajka piše:

Odlučio sam da uradim sve što bi uradio dječak kad bi popravljao moj život iz svog ugla, ako je to uopšte moguće, bar ono što jeste. Pozvao sam prijatelje koje sam otjerao nekad od sebe i izvinio se. Dječak bi.
Odlučio sam da danas nacrtam portret majke i dječaka zajedno. Dječak bi.
Razmislio šta je dječak nekad želio i potrudio se da to ispunim ako nisam. Dječak bi.
Shvatio sam koga ne volim i ko me ne voli sve vrijeme, uzeo telefon i nazvao onu koja voli dječaka, ne čovjeka, i rekao: Spremaj se! Sutra idemo na put! Daleko!

 

Foto: Nemanja Cvikić

Rajka Milišić redovno je učestvovala na beogradskom festivalu „Vitez“ uz velika imena. Zahvaljujući tome, izdavačka kuća „Vitez“, jedna od najpoznatijih u Srbiji zbog dječjeg časopisa“Vitez“, izdala je Rajkinu prvu knjigu „Ako sutra ne postoji, javi mi da znam“. Mjesec dana nakon objavljivanja knjige, bila je i njena promocija u Paraćinu kada je Rajka Milišić nastupala po školama čitajući svoje priče i pjesme.

Od sebe uvijek očekuje više, jer smatra da može bolje i više da pruži. Jenom prilikom Rajki Milišić javila se jedna čitateljka iz Čačka koja je popunjavajući ukrštene riječi upisala ime Rajka Milišić kao dopunu na početak : „Naša najpoznatija pjesnikinja Rajka…“. Srbija je raširenih ruku dočekala Rajku Milišić.
Međutim kod nas to nije bilo tako. Ova mlada spisateljica kaže da naša sredina teško prihvata mlade ljude koji žele da stvaraju i svojim djelima mijenjaju svijet. Nakon što su počele pristizati nagrade za njen književni rad tako je ona bivala sve manje prihvaćena u sredini. Priča nam kako je njena profesorica Smiljana Antonić, za koju kaže da je žena puna ideja, nakon što je pročitala treći Rajkin pismeni rad saopštila razredu da će jednog dana svi od Rajke tražiti autogram. A baš te godine nagrade su se počele nizati. Naša spisateljica se našla u društvu slavnih pisaca, a jedan od njih je Matija Bećković. Kaže nam da Bećković voli da se šali, te da se u njegovom društvu ona uvijek osjeća prijatno i opušteno. Zajedno su gostovali u „Šarenici“ kada je Bećković pohvalio Rajkin rad rekavši da se u njenim stihovima osjeti pitkost i rima odmah nakon prve strofe.

Foto: Nemanja Cvikić

Budući da je Rajka Milišić dobitnica brojnih nagrada, pitali smo koja joj je najdraža? Na to nam je mlada spisateljica odgovorila da ima dvije nagrade koje su joj posebno drage. Kada je izašla knjiga „Ako sutra ne postoji, javi mi da znam“ na festivalu u Beogradu, dobila je „Zlatnu povelju“ za svoj dotadašnji književni rad ali i za doprinos djeci i pisanju za djecu. Upravo zbog toga ova nagrada za nju ima veliku vrijednost. Rajka dodaje kako je prošle godine u Sloveniji osvojila „Zlatnu značku“ i prvo mjesto za najbolju pjesmu u regionu, što ju je posebno iznenadilo i oduševilo. Jedna njena priča uvrštena je u najljepše priče ikada. Za nju je to veliki uspjeh i veliko iznenađenje jer su se nekada na tom mjestu nalazile priče Pere Zubca, Desanke Maksimović i drugih velikih srpskih pisaca. Ovako Rajka Milišić piše:

Zapamti, nikad ne ostajemo bez onih koje volimo i koji nas vole, čak i kada oni nisu tu, prisutni u našem životu. Onog kog voliš, nikad ne ostaješ bez njega i on nikad ne odlazi od tebe, ma kakve okolnosti bile. Svoju bol ne smiješ da pokazuješ drugima. Svoju bol petvoriš u biser. I od nečijeg odlaska napraviš lijepu sliku.

Rajka Milišić ističe da postoji veliki broj mladih ljudi koji se bave pisanjem, te dodaje da isto tako ima dosta mladih ljudi koji čitaju. Kaže nam da sve zavisi od toga u kakvom krugu ljudi se krećemo. Nekada je i sama mislila da mladi ljudi ne pišu i ne čitaju knjige, ali samo zato što se ona tada nalazila u sferi u kojoj se to prezire. Kada je izašla iz tog okruženja shvatila je da dosta mladih ljudi itekako voli knjige i pisanje, što nam daje nadu da su ljudi i dalje okrenuti pravim vrijednostima.

Da put do uspjeha nije posut ružama svjedoči nam naša mlada spisateljica. Ističe da je jako teško uspinjati se ka vrhu i to ne samo u regionu nego i u našem gradu i okolini. Dodaje da je teško kako sa profesionalne tako i sa ljudske strane. Među književnicima vlada ljubomora i zavist, borba za nagrade. Rajka Milišić otkriva koliko je teško kada si sam, mlad i kad ne poznaješ nikoga.

Foto: Nemanja Cvikić

Za stvaranje je najvažnija inspiracja. Uz šolju dobre kafe može da napiše priču, ukoliko joj u tom trenutku sine ideja. Inspiraciju pronalazi u svemu što je okružuje. U svojim pričama i pjesmama opisuje bol i tugu. Piše o svim previranjima u ljudskoj psihi. Jako mlada, Rajka Milišić dobro poznaje ljudsku dušu. Kroz njena djela često se provlači odraz njene ličnosti ali to ipak ne znači da je u svim likovima predstavljena ona. Opisuje situacije koje se dešavaju ljudima u životu. Mnogi se pitaju zašto su njezine priče surovo realne, a ona im odgovara da je život upravo takav.

Omiljena knjiga joj je „Na Drini ćuprija“, a pored Andrića voli da čita i Selimovića. Publika koja je prati od početka daje joj motivaciju da bude sve bolja i bolja. Novim pričama želi da obraduje svoje vijerne čitaoce. U skorije vrijeme Rajka planira da upiše Univezitet u Ljubljani i da izda svoju drugu knjigu. Ovaj put riječ je o poeziji. Ima planove za budućnost ali smatra da se život ne može isplanirati.

Rajka Miišić poručuje svim mladim ljudima, koji su tek na početku, da to rade prvo zato što vole svoj poziv, a onda zbog sebe, a ne da bi stekli rejting, popularnost ili novac. Kaže:
„Treba da se trudiš i pišeš dugo vremena, da brusiš svoj talenat i gradiš svoj stil. Volite sebe i to što radite zbog sebe a ne zbog okoline. Na ovdašnju okolinu se ne obazirite. Idite srcem za onim što iskreno volite.“

Ostavite komentar..