Da li smo zaista svjesni anksioznosti?

Anksioznost, koju nerijetko prati i depresija, sve je učestalija dijagnoza među mladima. To, naravno, ne isključuje i pojedince zrele generacije. Vjerovatno smo se svi susreli sa nekim oblikom anksioznosti, mada je nismo bili ni svjesni. Zašto bi se o ovoj temi trebalo više raspravljati? Ako nisi osoba koja se poistovjećuje sa ovim tekstom, onda znaj da je neko u tvojoj okolini podložan uticajem neke psihičke bolesti.

Foto; kiplinger.com

 

Kako prepoznati anksiozni napad ili osobu?

Da li si se ikad osjećao/la uznemireno pred test, dejt ili neki tebi bitan razgovor? Da li si primjetio/la da moraš sve predmete oko sebe držati u savršenom redu, da moraš imati čiste ruke, savršeno zategnut krevet ili da moraš 3 puta uključiti i isključiti svjetlo u toaletu? Naizgled svakodnevica i stres sa kojim živimo, ali korijen leži u anksioznosti. Ona se može izraziti u više aspekata: opsesivno kompulsivni poremećaj, socijalna anksioznost, stidljivost, strah od rezultata na testu (ili nečemu što je važno za tvoju budućnost) i napad panike.

Anksioznost, kao i mnoge psihičke bolesti, razvijaju se u djetinjstvu. Roditelji uglavnom zanemaruju dječije potrebe, kako na fizičkom tako i na psihičkom nivou, svjesno i nesvjesno. Nažalost, na roditelje ne možemo uticati, ali možemo na sebe. Prihvatanjem svog stanja i radom na sebi ništa nije nemoguće. PA DA KRENEMO!

 

Gvožđe se kuje dok je vruće

Anksioznost počinje u djetinjstvu, razvija se i zanemaruje u pubertetu i negira u zrelosti. Naravno, nikad nije kasno da se ona liječi, ali mnogo je lakše oblikovati svoju psihu dok su problemi minimalni. Zašto? Svaki naredni korak, odluke za budućnost i vizija budućnosti mogu da postanu crna rupa koja guta sve snove i planove zbog ANKSIOZNOSTI. Neodlučnost, panika, šta bi bilo kad bi bilo i iracionalnost samo su popratne karike iste. Bez obzira na godine, svi imamo komad papira na koji možemo napisati sljedeća pitanja:

1. Šta je za mene anksioznost?
2. Kako se ja osjećam?
3. Kako ona utiče na mene?
4. KAKO TO MOGU DA RIJEŠIM?

Svi treba da stvorimo jasnu viziju o tome šta je anskioznost, a šta panika. Panika je kratkoročan osjećaj, ali mnogo intezivniji. Anksioznost je činilac naših svakodnevnih aktivnosti, svoj „otrov“ ubaci u svaku odluku i tako nam otežava. Na pitanje kako se osjećaš, imaj u vidu da iskrenost sa samim
sobom ne izostaviš. Pretjerivanje i umanjivanje intenziteta emocija nikome ne pomaže. Kada na treće i četvrto pitanje odgovoriš racionalno i smireno, znaš da si napravio/la veliki korak u pobjeđivanju ovebolesti.

ALI šta ako ne mogu sam/a to da pobijedim? „Plavi telefon“, školski psiholog, tvoj psiholog, tebi bliska osoba uvijek mogu pomoći. Samo je bitno da čuju tvoj glas, jer drugačije ne mogu doprijeti do tebe. Bez obzira na pol, godine, mjesto stanovanja, škole, posla uvijek se može i mora naći način za rad na sebi, jer imaš samo jedno tijelo i um kojim upravljaš i na tebi je kako ćeš ga izgraditi.

Kako da prepoznaš znakove anksioznosti kod sebe i drugih: zabrinutost, umor, nesanice, dekoncentrisanost, iritiranost, tuga, osjećaj pritiska od okoline ili samog sebe, suha usta, znojenje, glavobolja, PLITKO DISANJE, dijareja,… Ne uključuje anksionost sve simptome, ali tri ili više ovih simptoma siguni su pokazatelji ove bolesti.

 

Ko čeka, taj dočeka

Anksioznost se ne liječi preko noći. Nije ni nastala, a neće ni nestati tako jednostavno. Naglasila sam u prethodnom pasusu plitko disanje. Joga časovi naučili su me kako da prebrodim anskioznost disanjem. Duboki udisaji i izdisaji mogu da pomognu u napadima panike. Deset puta udahni i izdahni svjesno, duboko i smireno. Pomoć je neizostavna, ali ne i dugoročna. Pronađi svoju oazu mira i sadašnji trenutak. Probaj neke oblike meditacije, jer anksioznost je strah od nečega što će se tek desiti, a u sadašnjosti ne postoji ništa sem tebe i tvojih misli. Budi spreman/na na razna iskustva i osjećanja u toku liječenja anskioznosti, od osjećaja gubitka sebe pa do potpunog vladanja nad svojim umom. Pokušaj sve da staviš na papir da stvoriš osjećaj olakšanja.

Foto; kiplinger.com

Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara.

Svako jutro može da započne lijepom rječju ili citatom koji pokreće.

„Dok god ima mraka ima i svanuća“ – Ivo Andrić

„Ne postoji vrijeme u budućnosti kada ćemo raditi na našem spasenju. Izazov je u ovom trenutku, pravo vrijeme je upravo sada“ – Džejms A. Boldvin

„Čovjek nije stvoren za poraz. Čovjek može biti uništen, ali ne i poražen“ – Ernest Hemingvej

„Metak koji treba da me ubije još nije izliven“ – Napolenon I Bonaparta

„Put od hiljadu milja počnje prvim korakom“ – kineska poslovica

 

Foto; kiplinger.com

Citati, motivacioni govori i knjige mogu da podignu samopouzdanje (koje je narušeno čim je anskioznost prisutna), da pomognu pri sagledavanju situacija iz druge perspektive,… Sve to dovodi do mira, staloženosti i pozdravljanju od straha. U završnu riječ stavila bih preporuku za knjigu koja je anksioznost opisala iz drugog ugla- strah od smrti, a u pitanju je „Gledanje u sunce“ Irvin D. Jalom. Uz tebe smo!

 

za Elem: NEVENA ZELENIKA

Ostavite komentar..