Baby Blue Art: Želja, odlučnost, malo straha i upornost, uz par mirođija, čine savršeno umjetničko djelo na tijelu

Ivana Vidmar, slatka djevojka, neobično plave boje kose, donosi nam priču o ljubavi prema onome što radi, o bojama, o umjetnosti crtanja na koži, o nastanku savršenog tattoo djela.

Plan joj je da još više putuje, da odlazi na tattoo konvencije, stiče nova poznastva i da radi što jače. Srećna je što radi ono što voli, iako svaki posao nosi mnogo truda i odricanja. Mi joj želimo sve to i da je sreća i bezbroj čarobnih ideja sa njom vazda u džepu. U nastavku pročitajte o čemu smo sve razgovarali.

Ivana, reci nam kako si se odlučila da tvoj posao bude baš tetoviranje?

Da mogu, ne bih to nazivala poslom – ali činjenica je, od svog “posla” živim.
Mnogo godina je uloženo u ljubav prema bojama, prema crtanju… I jednostavno kroz odrastanje, željela sam da tu vrstu ljubavi prenesem na nešto što traje – to nešto je koža. Jednostavno,  permanentno.

Kakve su reakcije kada ljudi vide da se žena bavi tetoviranjem?

Skoro svaki put kad kažem čime se bavim, do duše zavisno od okruženja u kojem u tom momentu budem, dobijem pohvalu. Oduševljenje ljudi, ali često sa pomalo začuđenom facom i vrlo čestim pitanjem “Ček, je l’ radiš još nešto/negdje ili ?”
Tu i tamo provuče se rečenica kako je to muški posao, ili kako ne znaju za mnogo djevojaka koje se na našim, prostorima bave ovom vrstom umjetnosti, no to je i dalje samo stvar našeg područja. U svijetu postoji mnogo žena, tattoo umjetnica, kojima mnogi muškarci u ovom svijetu zavide.

Šta najviše voliš da tetoviraš i gdje nalaziš inspiraciju za divne crteže?

Što se tiče tattoo-a, moj neki moto  je “što šarenije i veće to bolje”.
Konkretno, volim NEOTRADITIONAL stil u tetovrianju – kombinaciju debelog OUTLINE-a i mnoštvo tankih linija u crtežu, i naravno puno boja.
Inspiracija naleti sa vremenom. Teško je to malo za objasniti.
Iako vec 15-ak godina crtam, dođu dani kada mozak želi nešto da stvori, ali ruka ne sluša. A ima dana kada ležim i odmaram i jednostavno se ideja stvori.


Kakvo smo mi podneblje kada je riječ o tetoviranju, ima li predrasuda?

Predrasuda je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Svakakvog je cvijeća u Božijoj bašti. Uvijek će se naći neko ko nije upoznat sa životom ljudi koji su opušteni, koji žive isključivo svoj život, te od svog tijela rade ono šta oni žele. Na žalost, živimo u takvom podneblju gdje je tattoo = taboo, do duše kada su u pitanju malo starije generacije, dok je sa mlađima jednostavnije. Neke nove generacije imaju šire vidike. Da me neko ne bi shvatio pogrešno, ja pričam o procentima ljudi koje ja poznajem lično, ili kroz bliske ljude mojim klijentima.

Možeš li sebe da zamisliš u nekom drugom poslu?

Nisam se pokušavala zamišljati u drugom poslu. Ali ako bi to bio bilo koji drugi posao, morao bi biti kreativan. Baš često gledam po netu, žene koje lakiraju auta. Crtaju po autima, motorima… To bih mogla da radim. Iako sam diplomirani grafički dizajner i sa završenom srednjom muzičkom školom, ne vidim se kao neko ko cijeli dan sjedi u kancelariji za računarom, dizajnira i kalkuliše. Isto tako se ne vidim kao pofesorica muzičkog u nekoj školi, ma da s druge strane, ne kažem da NIKAD ne bih radila posao iz struke, samo se ne vidim u tome, jer previše volim ovo čime se bavim. Tattoo je način života.

Ima li podrške u današnje vrijeme kada se radi u tvom pozivu i ima li ženske podrške i solidarnosti?

Ako kažem NE – slagaću. A s druge strane, mislim da smo baš u to današnje čudno vrijeme nekako svi zauzeti našim problemima. Trudim se i da ne pričam previše o svom poslu u društvu, jednostavno ne želim ljude da gušim. Opet one koje zanima bilo šta iz ovog svijeta, vrlo rado saslušam i dam odgovor.

Koje dijelove tijela ljudi najčešće biraju da tetoviraju i kakvi su to obično motivi?

Ruke, noge, leđa, prsa… Ne mogu nikad da odgovorim na ovo pitanje precizno i tačno jer nemam konkretan odgvor. Ljudi se tetoviraju baš svuda po tijelu, od najviljivijih do skrivenih mjesta, u zavisnosti od toga ko se i zbog čega ili koga tetovira. Oni koji to rade zbog sebe i samo zbog sebe obično biraju neka diskretnija mjesta, oni koji to rade kao posvetu ZA nekoga u glavnom žele tattoo na nekom baš vidljivom istaknutom mejstu poput podlaktice, vrata, šaka… Dok ima ljudi kojima čak nije ni bitno mjesto već sam motiv koji su izabrali, e tu nastaje kompromis.

Da li tetoviranje boli?

Boli. U zavisnosti od tolerancije na bol, od mjesta na kojem se tattoo radi, te o veličini motiva. Male tetovaže, poput inicijala, datuma, simbola, ne stignu da bole, jer tetoviranje dosta kratko traje. Dok slike koje se rade satima znaju poprilično da bole, ali ta bol je jednostavno nešto drugačije. Ne postoji ništa slično s čim bi se moglo uporediti. Neko to čak ne naziva bol, već nelagoda, ili neugodnost, ili iritantnost.

Šta nam je sve potrebno da bi nastalo jedno umjetničko djelo na tijelu?

Prvo i osnovno ideja. Onda želja, pa odlučnost, malo straha, upornost i u taj koktel na kraju smiksan dobar izbor svog tattoo artista. Sve ovo pomiješano uz par mirođija stvara jedno savršeno umjetničko djelo na tijelu.

Kada se odlučimo na tetovažu, na šta treba da obratimo pažnju kada je riječ o zaštiti i sterilnosti jednog tattoo salona?

Na sve. Od lične higijene tattoo artista do urednosti salona. Sterilne zapakovane igle, najloni i folije koje štite kablove za rad, čista radna površina…. Higijena je po pitanju tattoo svijeta broj jedan. Niko od nas ne želi ni lošu tetovažu, a još manje neku vrstu infekcija, zaraze.

Koje je godišnje doba najbolje za tetoviranje i da li je istina da ljeto i nije naidealnije za tetovažu?

Nije do godišnjeg doba koliko je do nas – ljudi. Koliko smo se spremni “odreći” nekih stvari, navika na neko vrijeme dok nam je tattoo u procesu zarastanja. Ljeto kao ljeto nije idealno zbog jakog sunca, zbog kupanja u bazenima, zbog prljave vode u jezerima i rijekama… Tattoo se tretira kao opekotina. Rana. To nije samo nešto što ti je “neko crtao malo po koži” i onda kada se ne vodi dovoljno računa i brige o tetovaži, onako kako bi trebalo, onda dolazi do pitanja poput: “Meni se jedan dio izgulio i nema boje uopšte, kako to?”,

“Ja imam tattoo, radio/la u julu, do kraja avgusta mi izblijedila, kako to?”

“Mislim da je malo od hlora uništena, hoćemo morati popravljati?”

Jesen i zima su za tattoo najidealniji zato što se izbjegavaju uz sunce, svi ostali gore navedeni faktori. Proljeće je takođe okej ako želite da vam tattoo fino zaraste prije ljeta, onda nema straha od hlora a ni bakterija u ostalim vodama.

Ko su ti uzori iz svijeta tetoviranja ili čiji rad voliš? Izdvaja li se neko?

Kad sam bila mlađa imala sam neke uzore. Sada nekako na to gledam drugačije. Sama sam sebi najveći uzor ali mi se svakako sviđaju radovi mnogih umjetnika. I poštujem njihov rad. Ne bih izdvojila nikog konkretno.

Šta planiraš u narednom periodu? Tvoje ideje i želje?

Planiram da radim još više i još jače. Imam dosta volje, živaca i ljubavi za ovaj posao, a to su osnovne stvari koje moraju da se posjeduju da bi se u ovom poslu moglo uživati. Jako sam srećna kada kažem ljudima da radim ono što volim, jer danas je puno onih koji nisu srećni a moraju da rade. Svaki posao nosi mnogo truda i mnogo odricanja. Pa tako i ovaj. Plan je takodje da još više putujem, da odlazim na tattoo konvencije, kao i do sada, da stičem nova poznanstva, da potajno ukradem koju ideju i da se veselim svakoj novoj tattoo koju ću da uradim nekome.

Ne znam ima li ljepšeg osjećaja nego kada vam neko ispriča svoju životnu priču, i želi je kao sliku/tekst/podsjetnik na tijelu, a kada mu vi to omogućite, i još na to dobijete suze radosnice.

Za sve informacije Ivanu možete potražiti na njenoj fb stranici Baby Blue Art ili na instagram profilu She is baby blue.

Fotografija: privatna arhiva

Ostavite komentar..